skpvitez

proglasbanner

Brojač posjeta stranice

806319
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
Sveukupno
219
2671
6032
8990
20388
806319

Visitors Counter

OPASNO IGNORIRANJE ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA I KRIMINALITETA DROGA - OSVRT SINDIKATA KRIMINALISTIČKE POLICIJE NA NEGATIVNE SIGURNOSNE TRENDOVE U RH I NJIHOVU ESKALACIJU U GRADU SPLITU

Sindikat kriminalističke policije od svog osnutka 2014. godine uporno i kontinuirano upozorava na višegodišnje ignoriranje rukovoditelja na suzbijanju kaznenih djela organiziranog kriminaliteta i kriminaliteta droga kao njegovog sastavnog dijela. Zastupajući stavove kriminalističke struke u interesu građana, pokušavao je brojnim "garniturama" rukovoditelja MUP-a ukazati na uočene sigurnosne probleme, koji proizlaze iz aktualnih prijetnji te evolucije kriminaliteta kao što su to terorizam, migrantska kriza, visokotehnološki kriminalitet te posebice organizirani kriminalitet kojim dominira kriminalitet droga kao trenutno najdinamičniji, najrašireniji, najprofitiniji i najagresivniji oblik kriminaliteta uz koji u pravilu dolaze i brojni sekundarni oblici kriminaliteta uključujući ubojstva i kaznena djela s elementima nasilja.

Ignoriranju organiziranog kriminaliteta i kriminaliteta droga vjerojatno je doprinjela i tamna brojka odnosno „slaba vidljivost“ organiziranog kriminaliteta, što samo za sebe govori o neprimjerenom, neprofesionalnom i paušalnom pristupu ovom problemu. Moramo konstatirati da su kroz ove godine promijenjeni mnogi rukovoditelji kriminalističke policije i da su uglavnom svi pokazali nerazumijevanje prema radu na suzbijanju ovih kaznenih djela . Radi se o kaznenim djelima gdje nema oštećenog i gdje policija tek svojim postupanjem utvrđuje postojanje kaznenog djela. Kao jedini vidljivi razlog ignoriranja problematike organiziranog kriminaliteta i kriminaliteta droga, prepoznajemo vanjske utjecaje i pritiske na rukovodstvo MUP-a, kojima se pokušava policijsko postupanje i resursi usmjeriti na politički „atraktivnije“ oblike kriminaliteta kao što su koruptivna kaznena djela, gospodarski kriminalitet te nasumična redukcija kriminaliteta kojom se "napumpava" statistika. Upravo zbog takve iskrivljene i pogrešne strategije MUP-a, Sindikat kriminalističke policije će se još snažnije zalagati za samostalnu, profesionalnu i neovisnu kriminalističku policiju kao i policiju u cjelini.

Takav stav rukovodstva MUP-a već godinama dovodi do negativnih sigurnosnih trendova, a posljedica je i eskalacija koja se dogodila dana 11. siječnja 2020. godine, kada je u Splitu izvršeno trostruko ubojstvo za koje je osumnjičena jedna osoba, gdje dio javnosti osuđuje sustav koji je svojom pasivnošću uvjetovao počinjenje predmetnog kaznenog djela što se u prvom redu odnosi na policiju, gdje isto tako dio javnosti podržava počinitelja kvalificirajući njegov čin kao čin „junaštva“. Na žalost očito je da je ovim događajem Split postao grad slučaj, međutim na nama je kao profesionalcima da uložimo sve svoje stručno znanje kako bismo to promijenili te spriječili da se ovakvi nemili događaji ubuduće dešavaju kako u Splitu tako i u drugim gradovima u Hrvatskoj.

Naime, navedeni događaj kao i drugi nasilni događaji koju su se protekle godine i godina ranije događali na širem splitskom području kao i na području čitave Republike Hrvatske svoj uzrok imaju u kriminalitetu sa elementima organiziranosti u prvom redu sa kriminalitetom droga, dok su oružani obračuni, paljevine i ubojstva dio borbe za statusom na i to opet na ilegalnom narko tržištu. Ovakav obrazac eskalacije nasilja vezanog uz kriminalitet droga na žalost osim u Hrvatskoj vidljiv je i u drugim europskim državama. U tom smislu, kroz medije se iščitavaju zabrinjavajući sigurnosni trendovi u Švedskoj, Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Austriji, Srbiji, Crnoj Gori i Nizozemskoj u kojima ulično nasilje i ubojstva, uglavnom vezana na kriminalitet droga svakodnevno dramatično u negativnom smislu mijenjaju građansku percepciju sigurnosti, a sve zbog ignoriranja organiziranog kriminaliteta i kriminaliteta droga. U tom smislu očit je primjer, osvrt nizozemskog policijskog sindikata na sigurnosno stanje u Nizozemskoj (dio kojeg prenosimo u nastavku teksta) u kojem na žalost možemo naći i djelom dodirne točke sa aktualnim događajima u Hrvatskoj:

.. " Nizozemska iz dana u dan zbog sprege kriminalaca i potkupljivih političara poprima odlike narko-države. U posljednjih 25 godina mali dileri se pretvaraju u velike poduzetnike s dobrim kontaktima među političarima i investitorima. S trenutnim ljudstvom i resursima tek jedna od devet kriminalnih skupina postane predmet zanimanja policije. Osim prekovremenog rada i preopterećenih resursa, problem nacionalne policije je nedovoljna obuka i birokracija" ...

Nakon što je izvješće nizozemskog policijskog sindikata objavljeno, nizozemski ministar pravosuđa i sigurnosti Ferd Grapperhaus najavio je nova investiranja u policiju kazavši kako je sindikalno upozorenje shvaćeno ozbiljno. Kao i kolege iz nizozemskog sindikata koji su imali hrabrosti progovoriti o problemu koji se prioritetno ne odnosi na materijalna i statusna prava policijskih službenika, već se radi o problemu koji se odnosi na sigurnost građana, držimo da i u slučaju brutalnih splitskih ubojstava treba ukazati na potencijalne uzroke istih kako bi se ubuduće pokušali spriječiti takvi nemili događaji.

Stupanjem na snagu novog kaznenog zakona 2011. godine izvršena je reforma kaznenog zakonodavstva i politike kažnjavanja gdje su kaznena djela povezana uz kriminalitet droga iz Glave kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, premještena u Glavu kaznenih djela protiv zdravlja ljudi, gdje su zapriječene zatvorske kazne bitno smanjene sa maksimalnih 40 na maksimalno 15 za najteže oblike, gdje smo kroz proteklo razdoblje a tako i posljednjih dana svjedoci da pojedini hrvatski sudovi za krijumčarenje ili preprodaju više kilograma droga dosuđuju zatvorske kazne od 1 godine ili čak uvjetne presude.

Trenutno važeća politika kažnjavanja uvelike dovodi u pitanje svrhu kažnjavanja, te svojom "blagošću" počinitelje kaznenih djela motiviraju na izvršenje novih kaznenih djela, a kada tome pridodamo financijsku motivaciju koja proizlazi iz preprodaje droga tada se ne treba nitko čuditi aktualnim događanjima gdje unatoč velikim naporima policije na suzbijanju kriminaliteta droga procesuirani počinitelji se vrlo brzo vraćaju na ulice na kojima ne biraju sredstva za svoje mjesto „pod suncem“ i čine nova kaznena djela, dok bi u prošlom vremenu za ista ili slična kaznena djela bili osuđivani na višegodišnje kazne zatvora, gdje bi neke zatvor promijenio i odvratio od počinjenja novih kaznenih djela, dok bi druge držao izolirane izvan društvene zajednice i tako ih onemogućio u činjenju novih KD. Da ne spominjemo koliko takvi recidivisti, koji se kroz kazneni postupak samo dodatno educiraju o novim policijskim tehnikama i taktici, otežavaju nova kriminalistička istraživanja i iscrpljuju policijske resurse. Dakle, jedan od glavnih uzroka je "blaga" kaznena politika kaznenih djela povezanih sa organiziranim kriminalitetom gdje posebno dolaze do izražaja kaznena djela povezana sa drogama, gdje ulični sitni preprodavači vrlo brzo evoluiraju do preprodavača srednje razine i međunarodnih krijumčara.

Pored politike kažnjavanja uzrok sadašnjem stanju je i sama procesna regulativa, odnosno Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19) koji je kako vidimo od svoga donošenja 2008. godine do dana u 11 navrata mijenjan i nadopunjavan što zorno ukazuje na činjenicu da sadašnji ZKP nije efikasan u borbi protiv zločinačkih udruženja. U trenutno važećem Zakonu o kaznenom postupku policija se pretvorila u servis Državnog odvjetništva gdje su policijski službenici umjesto da se bave operativnim radom otkrivanjem kaznenih djela i počinitelja zarobljeni u proceduri u kojoj upravljaju mnoštvom dokumentacije i neučinkovitih radnji u kojima je bit forma a ne sadržaj (npr. ispitivanje osumnjičenika, zaštitne mjere i dr.). Mišljenja smo kako je stoga prijeko potrebno razmisliti o donošenju novog postupovnog zakonskog okvira, ali i o donošenju novog specijalnog zakona o borbi protiv organiziranog kriminaliteta i zločinačlkih udružemnja (tzv. „antimafijškog zakona“).

Osim kaznene politike potrebno je iznaći rješenja i usmjeriti državna tijela na učinkovito oduzimanje nezakonito stečene imovine jer je upravo to bit činjenja kaznenih djela i općepoznato je da se većina kaznenih djela čini upravo radi stjecanja materijalnih dobara, gdje je oduzimanje nezakonite imovine uz kazne zatvora jedan od ključnih alata u borbi protiv organiziranog kriminaliteta i kriminaliteta uopće.

Uz sve navedeno jedan od uzroka sadašnjem stanju je u organizaciji same policije, odnosno kriminalističke policije, koja nedovoljno i sporo prati aktualne trendove kriminaliteta, tako da odlični rezultati i veliki trud koji ulažu specijalizirani policijski službenici linije rada kriminaliteta droga ne mogu kompenzirati pandemiju kaznenih djela iz domene kriminaliteta droga. Tako posljednjih godina umjesto da se teži ka specijalizaciji policijskih službenika na pojedinim linijama rada kriminalističke policije i njihovom vertikalnom linijskom uvezivanju u linije rada od razine policijskih postaja do same Uprave kriminalističke policije (odnosno PNUSKOK-a kao nacionalne policije), prisutan je trend okrupnjavanja i spajanja različitih linija rada tako da ponovo imamo nove verzije nekadašnjih „Odjela operativnih poslova“ kao što je bila organizirana "milicija" prije 30 i više godina, što je sasvim u suprotnosti sa modernim trendovima kretanja kriminaliteta i sasvim suprotno trendu organizacije stranih policija. Na žalost nedavnom „tihom“ reorganizacijom kriminalističke policije u čak 9 policijskih uprava 4. kategorije, linija rada kriminaliteta droga utopljena je u takve šarolike ustrojstvene jedinice koje ne mogu odgovoriti aktualnim izazovima. Ovakvo neživotno zadiranje u ustroj kriminalističke policije objašnjavamo, ali ne opravdavamo neiskustvom aktulanog rukovodstva u borbi protiv organiziranog kriminaliteta i kriminaliteta droga. Osim neučinkovite organizacije u policijskim upravama, problem predstavlja i činjenica kako se često puta same ustrojstvene jedinice prisiljene ne pridržavati se podjele kriminaliteta na lokalni, regionalni i nacionalni i sa time povezanom nadležnosti, gdje razine nacionalne policije obrađuju kriminalitet lokalnog značaja, dok policijske uprave rade predmete nacionalne razine tako da često sustav djeluje nesinkronizirano. Možemo se samo nadati kako će aktualno rukovodstvo prepoznati svoje greške te ih po hitnom postupku ispraviti, što više i ojačati specijalizirane linije rada kako ljudskim resursima, tako i tehničkim sredstvima te ih vratiti u veće policijske postaje.

Kako bi se zaustavili trenutni negativni trendovi potrebno je žurno donijeti novu kaznenu regulativu (Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku pa i specijalni Zakon u borbi protiv organiziranog kriminaliteta – zločinačkih udruženja) u kojoj je potrebno pojednostaviti dokaznu proceduru i bitno postrožiti sankcije za kaznena djela, prvenstveno ona povezana sa organiziranim kriminalitetom i kriminalitetom droga. Jednako tako potrebno je revidirati ustroj kriminalističke policije, istu linijski, kadrovski i stručno ojačati, procesno zaštititi i pravedno materijalno nagraditi, dokinuti dosadašnji sistem vrednovanja rezultata kroz statistiku broja kaznenih djela i vrednovati jedino broj na temelju dokaza zatvorenih kriminalaca, odnosno razbijenih zločinačkih udruženja, gdje će jedino snažna policija zajedno sa pravednim i strogim pravosuđem biti jamac sigurnosti hrvatskih građana, dok je sve drugo štetno i usmjereno protiv sigurnosti društva u cjelini.

U Vašoj službi,

Sindikat kriminalističke policije